:
petak, 23.02.2007.
Nemam jebene volje ni za što!!!!!!!!
I pod tim "ni za što!!!!!!!!" doslovno mislim "ni za što!!!!!!!!"!!!!
Zašto?
Zato jer me je*e škola.
Je*e me razrednik.
Je*e me umor.
Je*e me...
Ma ne je*e me nitko, zato i jesam nikakva.
Nacvrcala sam se ko prava u ponedjeljak.
Da. Ponedjeljak. Prvi radni dan radnog tjedna.
Na šta je ličio taj ponedjeljak... Na povratak kući iza ponoći u muškoj majci na šlic (ciferšlus!!) ispod koje bi, teoretski, terbala doći majca al ja ju nisam imala. A što se zbilo s mojom? Moja je bila natopljena pjenom za brijanje!
Direktne posljedice nacvrcanosti (odbijam reći pijanstva
) su te da sam se iduči dan dignula fakin prerano zbog tuširanja nužnog zato da mi starci ne bi ušli u sobu i uočili dizajn, miris i boju pjene za brijanje po mojoj kosi.
Druge posljedice su jebeni, neskidljivi osmijeh na mom licu narednih dva tri dana, te razlog za povratak u tu studentsku porno jazbinu (parfem, majca i španga!! su mi ostali tamo. Al sasma slučajno, kunem se!! Dobro, ajde, parfem je ostao slučajno. Dobro, ajde, za prafem sam bila uvjerena da sam ga izgubila...)
Naravno da sam prestrašno zbunjena. S jedne strane taaako snažno želim grliti i ljubiti
i j... ako ljubiti 
tog Zgodnog Studenta (ZS) i srce mi lupa tika taka jako lupa lupa...
A s druge strane... Od njega sam doživjela jedno razočaranje (za koje bi mi zapravo trebalo objašnjenje pa da to mogu svrstat u razočaranja ili okej stvari, al kako objašnjenje neću dobit, doživjela sam to ko razočaranje) nakon kojeg sam osjetila... Pa, ništa posebno. Samo... razočaranje jer su stvari vodile u jednom drugom smjeru (ili krevetu, kako god hoćete
)Zabrinulo me što nisam osjetila neku buru boli, navalu suza, bilo šta šta bi mi pokazalo da nisam izgubila osjećaje... Ne sjećam se kad sam zadnji put pošteno osjećala...
Na početku one moje veze s Luđakom (pogledajte post pred kraj prvog mjeseca)
bili su tu neki osjećaji... Ali to je samo strast koja postoji na početku svake veze... Mislila sam da ga volim... Sad znam da to nije bilo niti blizu toga...Student me i dalje jaaaako privlači. Ne samo zato što ima najdivnije ruke koje si možete zamisliti i najtoplije oči... Ne samo jer ima te trbušne mišiće.. I snažne noge... Uf... Nadam se da sam se sjetila obuć gaćice danas
Privlači me zato što je pametan. Dobar je. Duhovit. Nije napadan (iako mi to u nekim stvarima niti ne bi smetalo
) i nije bezobrazan. Nježan je i...Ko otopljena čokolada...
I, ono što je meni najvažnije, mogu se apsolutno zamisliti s njim, i kad me zagrli da se osjećam sigurno...
To je meni jedini pravi znak dal je neki dečko za mene... Samo zagrljaj..
Iako se ne bih bunila niti na druge akcije
No, dosta o njemu. On je predobar da bih ga tu do kraja svlačila i opisivala. Svlačit ću ga na onom njegovom bolničkom krevetu
Ubija me monotonija
u koju sam zapala. Odlazim u školu i kući i to je to. Ponegdje prekinem tu rutinu pokojom kavicom ili štok kolom ali... To je to. Ne mogu se natjerat da učim. Ne mogu se natjerat da tulumarim svaki dan, jer znam da me sutra čeka jebeno naporan dan.No pozitivno jest to što sam napokon savladala mučninu koja me neko vrijeme pratila kad bih se sjetila svog razreda.
No ajde razred se općenito nekako poboljšao, pošteno me živcira jedino Freakusha koja se i dalje ne pere češće od jedanput tjedno po petnajst minuta...
No dosta o meni. Pričajmo o mom autu.
Jučer sam obavila jedan odgojno - psihološki (postoji li to?!) razgovor s Razrednikom.
Naime, moj najdraži Razrednik si daje za pravo komentirati MENI kako non stop kasnim, ne ide meni samo jedan bus dnevno tralala, komentirat mi kak on čisto sumnja da ću ja uspjet uspješno kao na polugodištu završit razred i tak to...
Pa sam mu ja lijepo obrazložila da ja razumijem da on kao razrednik mora reagirati na moje kašnjenje, ali isto tako i da ne želim subjektivan odnos njegov prema razredu, točnije meni osobno. Neki ljudi ga u facu prave budalom, ista dva - tri prezimena redovito ne dođu na prvi sat, nema ih na zadnjem, zadnja dva, tri, ne dođu po par dana... Al se njima riječ jedna jebena ne bi uputila!!!!!!!!!
Oooo dragi moji toliko sam pukla da sam ga pozvala da razgovaramo nasamo!!!
Nadam se da će se smirit općenito okružje oko mene, jedino što sad želim jest ljubit te usnice, završit jebenu školu i upisat fax. Od razreda sam se davno odvojila jer neznam tko šta priča, tj. svi pričaju svašta al nitko ne bi to riješio na kavici u četiri oka... A kao furaju se na neki COOLerizam, i tome slično... Nisam divljakuša, neću nikome izbost oči... Al odkad sam shvatila da nitko neće ništa rješavat, nego samo ogovarat, postala sam imuna na njih, kao i oni (valjda - bio bi i red) na mene. Imam svoj život i oni se u njemu pojavljuju samo kao sporedni likovi, a ne glavne teme mojih priča.
Puno pozdrava šaljem Ricki Picki, Tonki Smajli, Kati Koja Ubrzo Dolazi, Vedranchetu Kazanchetu... Brookiti.... Joe-u...
- 23:30 -
Voliš me, zar ne? (13) - Ravno mi je sve od Australije do Amerike - #
srijeda, 21.02.2007.
Crtići - PART TWO
Kao što sam i obećala, nastavljam s crtićima koje smo svi obožavali. 
Ovaj će post biti jako dug, pa molim da ne budete pregrubi prema meni.
Puno vas volim.
Uvijek se oblači u stilu Sherlocka Holmesa --> karirano zeleni kaput i ista kapa, te puši lulu.
Najpoznatija (i jedna od vrlo rijetkih) izjava jest : KOMBINIRAM !!!
Ostali likovi uglavnom ispuštaju nekakve skvićajuće glasove
dok otvaraju usta, a narator tada objasni o čemu se radi. Stil crtića je jednostavan, a opet dovoljno realističan da ga se može prihvatiti kao ozbiljnu detektivsku priču.
Svima su vjerojatno dobro ostale u sjećanju gole tete koje se mogu vidjeti po nekoliko puta u svakoj epizodi.
Iako su Praskatonove avanture ozbiljne i računaju se kao prave detektivske priče, crtić je poznat po svom jedinstvenom stilu humora, koji proizlazi iz aluzija na tadašnje >političke afere u Njemačkoj pedesetih godina.
Praskaton je sposoban privatni detektiva. Nije fizički snažan (iako u dobroj formi) i ne posjeduje neke famozne stvarčice, već je njegova mentalna sposobnost jedina njegova prednost. Mogućnost zapažanja,
razvijena osjetila, zavidna memorija i znanje o različitim stvarima su mu nevjerojatno dobri, sve do granica karikature. Sigurno se svi sjećate onih pre smiješnih trenutaka kad je npr. uspio otkriti svoju lokaciju (a zavezan je i ima povez preko očiju te je bačen u kombi) zahvaljujući što je zapamtio kartu grada i u kombiju tijelom osjećao zavoje. Il kad izračuna neku udaljenost od u milimetarsku točnost
. Ili po otisku potpletice shvati čija je cipela. Ili kada ga je jednom neka ženska opalila sisama, a on je, kada se osvjestio, znao čije su sise jer ih je ranije vidio na plakatu.
Mnogi negativci se pojavljuju u više epizoda i povezani su sa Praskatonom i njegovim klijentima. Isto tako, obično su dobrog srca, te se pomire sa svojim žrtvama nakon što su uhićeni i svi su sretni na kraju.
Najčešća lokacija u pričama jest Alibi Bar, najdraži mjesto svim sumnjivim likovimaSve u svemu, frajer je spaljen, a crtić je predobar i jednostavno ne znam postoji li djete koje nije visjelo pred TVom kad je Nick dolazio u posjet.
Radnja je veoma jednostavna, imamo Pticu koja je brža od svega što se može naći na prašnjavim, zaboravljenim putevima u Jugozapadnoj pustinji SAD-a, te gladnog
Kojota koji je dan za danom ganja, pri čemu se koristi raznoraznim preparatima koji mu na kraju više odmažu nego pomažu. 
Tu su dakle neizbježni supermoderni, James Bondovski alati,
tehnologija i razni preparati famozne ACME korporacije koja nudi veliku paletu proizvoda, od vitaminskih tableta za bildanje mišića do raznih raketa ili sličnog oružja. 
Usprkos mnogim naporima, Kojot Pticu nikada ne uhvati. Kojot, originalno zvan Wile E. Coyote (kod nas Mirko S. Zlikovski), prikaz je nesposobnjakovića nasuprot super pametne i sposobne Ptice trkačice koja nevjerojatnom lakoćom i lucidnošću uspjeva izbjeći sve njegove paklene planove.
Pri tom izbjegavaju bilo kakvu komunikaciju, osim njenog pozatog zvuka "beep-beep".
Bizarne grimase ili čuvene table koje se iznenada pojavljuju iza Kojotovih leđa najavljuju bolni završetak njegovog genijalnog plana bez greške, postali su dobro poznati motiv čitavog serijala.
Na nagovor iznervirane rulje, tvorci crtanog filma napravili su jednu jedinu epizodu u kojoj Kojot naoružan za slavlje prepoznatljivim rekvizitima (ubrus oko vrata i pribor spremljen za gozbu) uhvati šapama ptičurinu. No i sam Kojot bio je poprilično iznanađen tim događajem, pa sa izrazom totalnog čuđenja i nevjerice na licu izvlači famoznu tablu kojom gledaocima poručuje: Ne mogu vjerovati! Nakon toga Kojot Pticu -pusti!
Naime, djeca u kinu su plakala kad su vidjela da je Ptica uhvaćena...
Maksim, Maksim zločest je, stalno gnjavi susjede;
i nitko mu ništa ne može iako on zeza sve.
???
Kad napravimo zlo, susjedstvo to cijelo zna,
on nikad nije kriv, jer nikad nema dokaza.
???
O-o-o-o-o-o-o-o-o-o...
???
Maksim neuhvatljiv je, uvijek pobjegne, hajde trči za njim
Maksim ima aktivan i različito ispunjen dan. Zanimljivo, iako je Garfield mnogo poznatiji i komercijalniji mačak, Maksim ga je zapravo tukao popularnošću i na malim ekranima i na novinskim stranicama.
Među raznim poznatim mačkama (Felix, Tom, Sylvester) sa malih ekrana, Maksim se ipak izdvaja kao više cool, možda čak i više sexi od svojih istorasnih drugova.
Njegov sumnjivi pedigre, želja za nevoljama, ravnodušno ponašanje i stav buntovnika bez razloga, zagarantirao mu je dugogodišnju slavu.
Maksim voli zezati vlasnika ribarnice, razbacivati kante sa smećem, gnjaviti mlijekara i zavoditi pripadnice ljepšeg spola. On je avanturist i lako ga je zavoljeti, iako se nikad ne ispričava za nepodovštine koje izvodi. Iako se Maksimov neobuzdan karakter mijenjao kroz vrijeme, nikada nije izgubio svoj neodoljivi šarm.
Ovaj umišljeni mačak,sa svojim dobrodušnim i naivnim vlasnicima, djevojkom Sonjom (bijela, fina, perzijska maca) i ocem zvanim Pops (koji je imao crno-bijele pruge što može sugerirati od kud Maksimu sklonost ka krađi ribe ili sitnim zločinima) bio je najdraži životinjski lik (čak bi se i Ricana borila za njegova prava). Svi oni pratili su Maksima u konstantnoj borbi sa raznim susjedskim neprijateljima (buldog Spike, mlijekar, šinteraj, itd).
Crtić je bio podijeljen u dva različita dijela, uz Maksima, gledatelji su se družili i sa veselom bandom čudovišnih prijatelja, među kojima su bili pas vampir Dingbat, kostur Sparerib i tikva Nobody the bodiless.
OVO ĆE BITI MALO DUŽI DIO POSTA!!!!!!
Priča počinje jednog zimskog dana tijekom snježne oluje, u sirotištu zvanom Pony. Vlasnice sirotišta, gospođica Pony i Sister Lane, isred vrata nailaze na dvije napuštene bebe, koje nazivu Candy i Annie. Dvije djevojčice postaju nerazdvojne i rastu zajedno u sirotištu.
Šestogodišnja Candy je vragolasta i draga djevojčica, prava suprotnost Annie, koja je sramežljiva i dobra. Vjeruju da se nikad neće razdvojiti, no jednog dana u sirotište dolazi obitelj Britter i posvoji Annie. Candy ostaje u sirotištu, no i dalje je u kontaktu sa Annie putem pisama.
Jednog dana Annie odgovara da se više ne mogu družiti, jer joj je majka zabranila. Tada razočarana Candy odlazi na svoje omiljeno mjesto, brdo u blizini sirotišta, i susreće nepoznatog dječaka koji je uspije razveseliti. Bio je obućen u škotsku uniformu i ubrzo nestao, ostavivši za sobom samo značku sa otisnutim slovom “A”. Candy ga je nazivala “Princ Sa Brda" i uvijek nanovo sanjarila o njihovom ponovnom susretu.
Candy kao 12-godišnjakinja počinje raditi u imućnoj obitelji Reagan, koja je bila veoma okrutna prema njoj, naročito djeca Eliza i Neil.
Plačući u vrtu susreće dječaka koji ju je veoma podsjetio na njenog Princa. Njegovo ime je bilo Anthony. Kasnije je upoznala je i njegove rođake, Archiea i Steara, s kojima se također sprijatelji.
Jednog dana nakon svađe sa Neilom, pada u rijeku iz koje je spasi mladić imenom Albert, koji živi samoto u kolibi u šumi okružen samo životinjama. Nakon toga događaja, Albert je uvijek bio uz nju, kada god ga je trebala.
Troje prijatelja Archie, Stear i Anthony, shvativši kako obitelj Reagan loše postupa sa Candy, učine sve što mogu da je adoptiraju u svoju obitelj. Tako je Candy ubrzo bila prihvaćena u obitelj Audrey i živjela većinu vremena sretno sa njima, unatoč strogoj tetki Elroy. Anthony i Candy se zaljubljuju jedno u drugo, no tijekom lova na lisice Anthony pada sa konja i umire. Candy je bila veoma tužna i dugo se oporavljala od šoka. (Kuja mala napaljena!!!)
Candy zatim odlazi u školu u Englesku, zajedno sa Stearom, Archiem, te Elizom i Neilom.
Na brodu za Englesku primjeti dječaka kako plače, pokuša ga utješiti, no ostane zaprepaštena njegovom bezobraznošću. Njegovo ime je bilo Terry.
Škola u koju stigne je katolička i veoma konzervativna, kontakt između ženskih i muških pripadnika je zabranjen i strogo kažnjavan. U školi se Candy sprijatelji sa Patty i doznaje da se na istom mjestu školuje i Annie. Albert je također bio u blizini, radeći u zoološkom vrtu u Londonu. Dolazeći poskrivečki u sobu Steara i Archija, Candy često naleti na Terryja koji pak uvijek izaziva nevolje i ulazi u sukobe sa časnama koje mu zapravo ništa ne mogu jer je njegov otac glavni financijer škole.
Candy ga u početku nije voljela, činio joj se umišljen i hladan. No kasnije će se pokazati da je zapravo veoma drag i da svojim ponašanjem samo skriva svoju nesigurnost. Vrijeme je prolazilo, Neil i Eliza su se neprestalno trudili zagorčati Candy život, Patty i Stear su se zaljubili, kao i Archie i Annie. Iako su to oboje pokušali zanijekati, ljubav se razvijala i između Terryja i Candy.
Candy je pomogla Terryju da uspostavi bolji odnos sa majkom, slavnom glumicom Eleanor Baker, a Terry je uspio pomoći Candy da savlada svoj strah prema konjima. Candy i Terry su se veoma zbližili, Terry je postao njena nova velika ljubav, a i on je osjećao isto.Ljubomorna Eliza, kojoj se Terry također sviđa, postavlja im zamku – bili su uhvaćeni tijekom jednog sastanka, te Candy prijeti isključenje iz škole. No Terry bez Candyinog pristaje na kompromis, napusti školu kako bi je spasio. Odlazi u Ameriku pokušavajući ispuniti svoj san i postati glumac. Prvo mjesto koje je posjetio bilo je sirotište Pony o kojem mu je Candy toliko govorila.
Candy se potom također vrati u Ameriku jer nije vidjela smisla ostati u školi ako tamo nije i Terry. Odluči postati medicinska sestra.
U početku se brine o djeci u sirotištu Pony, no ubrzo je prebačena u bolnicu u Chicagu i tamo ponovno susreće Archiea, Steara, Annie i Patty. Počinje Prvi svjetski rat. Candy i Terry se ponovno susreću nakon predstave u kojoj je glumio,
te odluče održavati vezu putem pisama do sljedećeg susreta. Candy završava školu i postane medicinska sestra, te se brine o Albertu, koji je stradao u nesreći i izgubio pamćenje. 
Susanna, Terryjeva partnerica iz kazališta, izjavi mu ljubav, no on je odbije.
Terryjeve namjere sa Candy su ozbiljne, nakon što uštedi novac pozove je na premijeru predstave "Romeo i Julia", šaljući joj jednosmjernu kartu. No događa se nesreća u kazalištu u kojoj Susanna, spašavajući Terryja od padajućeg rekvizita, izgubi nogu. Zbog toga ga njena majka prisiljava na udaju, Candy se sažaljeva nad jadnom djevojkom, dok Terry zbog grižnje savjesti ne zna što bi učinio. Candy mu odluči olakšati odluku,
napušta ga i shrvana odlazi u Chicago. Tamo je čeka Albert, saznaje da je Stear otišao u vojsku. Ubrzo je Neal nagovara na ženidbu, no ona ga zgrožena odbija. U međuvremenu Terry napušta kazalište i luta ulicama. U nekom baru susreće Alberta, koji ga pokušava ponovno vratiti na pravi put. 
Iz daljine ugleda Candy kako je sretna i kako živi svoj san kao medicinska sestra i zbog te činjenice se odluči vratiti u kazalište. Albert nenadano nestane, Candy saznaje da je Stear poginuo u ratu. Nakon pogreba po prvi puta susreće glavu obitelji Audrey – gospodina Williama i sa šokom spoznaje da je to zapravo Albert.
Albert (odnosno William) je brat Anthonyjeve majke, otuda sličnost Princa sa brda i Anthonyja. Nakon toga se sa svojim prijateljima i Albertom vraća u Pony’s Home, gdje naposlijetku sazna da je Albert bio i njen Princ Sa Brda.
Sve u svemu, Candy je bila jedna najobičnija flundrica zbog koje je masa frajera popizdila
Svi smo voljeli ovaj crtić...
E to su bili dani...
A ne današnji Digimoni i Teletubbiesi i Nora Fora i sva ona sranja koja, ionako retardiranu djecu, čine još retardiranijom
Dio teksta je smišljen, dio je pokupljen s memorabilie, ali i sličnih stranica. Pozdrav
- 21:36 -
Voliš me, zar ne? (26) - Ravno mi je sve od Australije do Amerike - #
petak, 16.02.2007.
Crtići svačijeg djetinjstva - PART ONE
Već dugo imam u glavi ideju o pisanju jednog specijalnog posta...
Naime, želja mi je da se (skupa s vama, naravno ) prisjetim nekih dragih starih serija i crtića iz našeg djetinjstva.
Najprije bih se sjetila meni omiljene, koje se sjećam već nekih... 7 godina?
Naravno, imena se nisam tako lako sjetila
ali se sjećam radnje.Sjećate li se te serije?
Portugalska. Brijem jedna od prvih kod nas.
Ja sam ju obožavala gledati.
Confissőes de Adolescente
Radilo se o sredovječnom šefu marketinške agencije (udovac) s 4 ili 5 kćeri. Tip je bio posvećen svom poslu sve dok!!! jednog dana nije naletio na svoju staru ljubav i...
Tada je i on malo puknuo
Jedna od glumica (nem pojma koji lik u seriji) se zvala (i mislim da se još uvijek zove) Déborah Secco
Tijekom serije - danas (promjena, ha)
- 
Slike ostalih neću stavljati jer, mislim, pogledajte samo kako se zovu... Ugooglajte to i dobit ćete valjda mali milijun Portugalaca i Španjolaca s tim imenima
Ali to su (ne abecednim redom)
Daniele Valente
Georgiana Góes
Luiz Gustavo
Maria Mariana
"Crveni patuljak" je znanstveno fantastična britanska serija.
Parodija na sve znanstveno-fantastične serije i filmove i njihove junake.U svemiru nema takvih antijunaka kao što su legendarni likovi iz ove serije!!!
Stekla je kultni status kombiniranjem sjajne glumačke ekipe, parodiranja znanstvenofantastičnih tema i klišeja te britkim britanskim humorom
Još jedna serija zbog koje sam markirala iz škole.
O ČEMU SE RADI?
Dave Lister je čovjek, jedini preživjeli nakon nesreće broda Crveni patuljak, koja se dogodila prije tri milijuna godina. Tako je osuđen čitavu vječnost lutati s neobičnim društvom, među kojem se nalaze pompozni hologram bivšeg člana posade Arnold Rimmer te, Ace Rimmer, Rimmerova verzija iz druge dimenzije. Heroj, avanturist, voljen od svih, Rimmerova potpuna suprotnost.
Potom šminker Mačak, biće koje je evoluiralo od Daveove mačke. Tu je i sasvim osebujnan robot Kryten, te apsurdno i sarkastično brodsko računalo Holly. Njihove avanture su potpuno sulude i neopisivo zabavne.
KRYTEN 
ARNOL J. RIMMER 
HOLLY 
Kristine KochanskiSvaku večer kada se djeca spreme na počinak na njihove snove počinje paziti posebna organizacija zvana "Patrola snova". Njen cilj je promatranje djece kako spavaju i vođenje akcija kako bi se spriječile noćne more koje žele poremetiti mirne dječje snove. Na čelu organzacije je Commander.
KAPETAN FLANNEL"Patrola snova" je sastavljena i od određenog broja ovaca koji su u potrazi za mogućim noćnim morama koje muče djecu. Commander, ovca Larry i njihovi pomoćnici čitavu noć skeniraju dječje snove u potrazi za mogućim znakovima sabotaže snova.
ZASPAN
P.J. (JURICA) 
LARRY (LINO)Noćne more prouzrokuju dvojica čudovišta zvani Snort i Mutter, kojima je uz strašenje djece glavni cilj preuzimanje "Patrole snove" kako bi noćne more proširili na san svakog djeteta na svijetu. Ali njihove planove sprječevaju kapetani "Patrole snove"
koji leteći u svojim brodovima paze na svaki njihov pogrešan korak. 
SNORT (MORAN) 
MUTTER (MRAKAN)Zaspan je samo jedan od mnogih kapetana, on sa svojom suradnicom P.J. i mačkom ulazi u dječje snove nastojeći ih obraniti od napada noćnih mora. Zaspanov posao bio bi kudikamo lakši da se ne mora boriti
i sa neželjenim rivalstvom kolege kapetana Flannela, čija je ambicija da postane najbolji kapetan i preuzme mjesto narednika. Flannel je veoma uporan u svojim planovima, no većina njegovih planova završi više štetna njemu nego Zaspanu. Serija je do danas ostala najuspješniji projekt Zagrebačke škole crtanog filma.
Radnja se vrti oko neobičnog znanstvenika Baltazara koji uz pomoć svojih izuma olakšava živote drugih ljudi iz Baltazar-grada.
Ma o njemu sve znate Lik je legenda!!!
U jednom vrtu među cvije-e-e-ćem
sićušan grad se sakrio,
u njemu žive mala bića
kažu da Graškograd je to.
To znamo samo ti-i i ja
ajmo ih posjetiti sad,
i vidjet ćete sitno zr-r-r-nje
i njihov Graško-o-grad!
Graško-o-grad
Magični svijet i doživljaji vesele zajednice stanovnika Graškića.
Originalna imena: Garden-Pea i Zip-Pea (vođe), Hap-Pea, Sweet Pea, Tea-Pea (vlasnik kafića), Hip-Pea (hipi sa gitarom), Sleep-Pea, Nap-Pea (beba sa pelenama), Grump-Pea, Dough-Pea (pekar) i Dump-Pea.
Naravno bili su tu i negativci, po imenu Creep-Pea (mislim kod nas Vragec) i njegov pomoćnik Black Eyed-Pea, koji su živjeli na vrhu brda iznad Graškograda
u svom starom dvorcu zvanom Creepy Castle. A bilo je tu i polje zločestih mrkvi u podnožju njihova dvorca, koje su samo zlobno gledale kad bi god netko prošao...
Priča govori o Maxu, običnom američkom tinejdžeru kojem se život mijenja kada jednog dana pošiljkom primi videokazetu i bejzbolsku kapu te sazna da je predviđeno kako upravo on treba zaštiti čovječanstvo i Zemlju od raznih nedaća, okrutnih likova i apokalipsičnih događaja.
U tome mu trebaju pomoći Virgil, posljednji pripadnik rase Lemuriana, te gotovo besmrtni tisućugodišnji Norman koji dobije ulogu Maxova tjelohranitelja. Max,od tada poznat kao kaponosac Moćni, na početku svake epizode prima poruku od Virgila na najneobičnijim mjestima
i kreće u nove pustolovine, gdje se mora koristiti kapom u borbi protiv zla. Kroz epizode susreće sa raznolikim opakim čudovištima, od kojih je najgori Skullman.
MAX 
VIRGIL
MAMA 
SKULLMASTERMaxova bejzbolska kapa je zapravo drevni artifakt koji omogućuje nositelju putovanje kroz vrijeme služeći se mnogobrojnim vremenskim portalima i vratima koja se u točno određeno vrijeme pojavljuju prema zapisima koje čuva Virgil. Uz sve te pustolovine Max mora polaziti i školu .
JA SAM IH OBOŽAVALA!!!!!!!!!
Priča počinje kod postolara koji se trudi popraviti sve cipele koje mu dođu u ruke, no ponekad su na njegovu žalost neke od njih nepopravljive. Tada ih postolar ne baca već ih stavlja na stari prašnjav tavan, gdje se nalaze sve cipele i čizme koje nije imao srca baciti i one po koje se vlasnici nikada nisu vratili. No tavan ima jednu tajnu. Svaku večer nakon što postolar ode i zaključa svoju trgovinu počinju se događati neobične stvari. Cipele ožive, a u sobi odjednom osvane Cipelgrad.
BABY BOOTEE (BEBAČ BUCKO) 
CHARLIE 
SEARGENT MAJOR (DEVETAR COKULIĆ) 
GILDER VAN DER CLOG (HILDA VAN DER KLOMPA) 
SNEAKER (LOPUŽA) 
P.C. BOOT (MILEK ČIZMIĆ) / preteća Mileta Kitića 
MARGOT 
TRAMPY (SKITULJAC) 
WELLINGTON (ŠLJAPKO LOKVIĆ) ZNAM DA VAM JE VJEROJATNO VEĆ DOSTA
ALI BIT ĆE I PART 2
za sad "samo" ovoliko...
Sve u svemu, ovo su serije koje sam ja zbilja obožavala... A vjerujem i vi...
Nadam se, iskreno se nadam, da vam se sviđa post. Jako sam se trudila.
Iako!!
Nisam sama sve pisala. Nešto je skinuto s foruma, blogova, web stranica...
Hvala svima na posjeti!!! Želim vaše mišljenje o ovome, i da li želite PART TWO!!!!
- 20:51 -
Voliš me, zar ne? (54) - Ravno mi je sve od Australije do Amerike - #
utorak, 13.02.2007.
Chick figh! Chick fight!
Nisam vam se dugo javljala, moja najdraža publiko, jerbo bijah i bolesna i prezauzeta a i ne imadoh pristup kompjuteru.
No, da se ne biste razočarali, imam pokoju prljavu pričicu za vas.
Kao prvo, gledala sam DREAM GIRLS film. Web stranicu morete pogleč ovđe.
Zaljubila sam se u C.C. White-a, ili ti KEITH ROBINSONA. Sladak je do boli, a usto je i crnac.... Oni koji me znaju, znaju da se posebno palim na crnce
Osim Keitha, jebiga napalila sam se (kao i 90% ženske publike... i možda pokoje muško...) i na Jamiea Foxxa,
tako da je kino ostalo vlažno nakon što je rulja izašla nakon filma...
No osim ovog napaljujućeg odlaska u kino, jedina zanimljiva stvar jest ta da sam FAJNLI najjadnijoj i najgadnijoj osobi u Zagrebu rekla da odjebe od mene.
Naime, u mom razredu postoji jedna vrlo simpatična, nimalo bahata, nimalo podla, nimalo glupa cura.
No, ona nije ta. Naravno.
Nazvat ćemo je >Sirovina. To joj uostalom i pristaje. Ta je cura toliko neodrasla i nezrela, toliko ufff neopisivno nesagrađena osoba da je riječ sirovina opisuje ajmeee meeniii.
Uglavnom, priča je ta da smo si mi okej bile - nikad bile pretjerano dobre al ono kurtoazija i such shit. Krajem prošle godine, 11. mj., nešto me dodala kao MSN kontakt i ajd nešt smo si o engleskom pričale, nem pojma, uglavnom ja sam ju početkom decembra obrisala, bez blockanja.
Nešto kasnije smo se posvađale u školi. Mislim, cura ima nula kulture ponašanja, sere i priređuje sranja i tako. A ja baš neću pognut glavu i odšutit. Jednom sam bila takva, sad više nisam. A ona je navikla da jesam pa mi se i dalje petlja u život.
Not anymore, my baby.
Uglavnom, kako se dečko moje frendice koja je bila trudna zove isto i kao dečko koji mi se sviđa (Bože, kako mi to glupo zvuči, s 18 godina reć - Dečko koji mi se sviđa... ), došlo je do nekih nejasnoća u šupljoj glavi retardirane moronke.
Ja sam pisala iz zaj***ncije neke poruke na MSN s njegovim imenom i tako. (Jedna od njih je bila poziv da idemo i mi pravit bebu... ) mislim, kužim da je moglo doć do neke zabune s obzirom da imaju isto ime i to...
Nije to čudno...
Nego to da me ta debilna ludača imala kao kontak skoro dva mjeseca nakon što sam ja nju obrisala i mjesec dana nakon što smo se posvađale i prestale pričat uopće... I ne samo to...
Ona je pratila šta ja pišem kao svoje poruke i prenosila dalje curama u razred kako ja pišem glupe poruke za Frendičinog dečka...
Onak curo nemaš svoj život???? Pa nemoj se petljat u moj!!!!!!!!
To mi je posebno diglo tlak, al sam šutjela i čekala da mi samo riječ kaže pa da joj nabijem šaku u facu.
Zato sam ju jučer provocirala do kritične točke popizditis mayora a do presvlačenja nakon tjelesnog čak je uhvatila muda te nabacila komentar kako bi "Ovaj razred biio puno bolji kad bi neki ljudi bili malo manje bahati" i nešto dodala o tome kako ja ili neki (a to se odnosi samo na mene) imaju idealan život a seru stalno... Tog dijela se ne sjećam točno, al sam na to počela pjevat "Moj je život Švicarska, skoro pa idealan..." , na što Miss Imam-muda-ne!!! nije imala šta reć, pa je samo nešto mrmljala pri izlasku iz svlačione. Ja sam čula samo IDEALAN ŽIVOT i GLUPAČO, a tada je izašla.
And the medal for bravery goes to...
Tad sam ja s frendicom ju počela ismijavat onak nevino tj komentirat kak je ona glupa i nema muda niš reč u facu...
Pa mi je jedna iz razreda rekla * e nemoj ju ogovarat predamnom, ona mi je frendica
Zapravo to je jedina u razredu koja bi tako stalu u nekakvu njenu obranu, pa makar bila mlitava ko penzionerski pimpek.
Moj je odgovor bio samo da ja ne ogovoaram iza leđa i nemam ja šta njoj govorit u facu kad ona meni ništa nema muda reć.
Miss Imam-muda-ne!!! je prisluškivala, i kad sam došla do vrata, stala je ispred mene sa svojim 2m sirovosti i nula mm ženstvenosti i onak hrabro pitala koji k ja serem (valjda je mislila da ću se uplašit jer je viša od mene... ) i tak je počelo...
Izneđu ostalog, rekla sam joj da si nađe život, a ne pratit moj prek MSN-a. Naravno nije imala šta reć pa je samo rekla HVALA NA SAVJETU.
Pljesak za tako krasan, hrabar, pun petlje - odjeb! spust! ili šta god je to trebalo predstavljat
A luzerica.
Mišek maji.
Buci buci.
Ma glupa je, umišljena i tomu slično...
Mrzim kad se ljudi prave pametni non stop. Ne postoji osoba koja je uvijek u pravu (pa čak i ja fulam svakih 8 godina) al se toliko puno njih drži tako da im se nikad ne može reći da su pogriješili, da nisu u pravu, da se skuliraju i tome slično. Ona je čisti primjer.
Da je Sirovina Miss Universe, s predivnim stilom za oblačenje, aurom koja zasljepljuje ljude i slično, bilo bi donekle opravdano što snishodljivo vrijeđa ostatak svijeta.
Al je jedna najobičnija lička crvljiva krava (pjesnikinja sam , nisam li ) pa nije opravdano.
Al meni je drago da, premda mi je rekla da sam jadna i ne zanimam ju nikako, gadim joj se i tome slično, skužila sam da sam zapravo jedna sasvim super ličnost. čim se tolike silne teme i razgovori vrte oko mene, prate se moji koraci, postupci, riječi...
Pametno reče mudrac -> Neka me mrze - to znači da vrijedim!
Ufff.... Svršit ću koliko sam sretna i ponosna na sebe.
Mama vidi me kako sam cool!
Niti razvod Brada i Angeline nije imao toliko pompe i istražitelja kao što ima kretanje jedne SeLy@NchiCe
Am I cool or what
- 14:11 -
Voliš me, zar ne? (34) - Ravno mi je sve od Australije do Amerike - #
četvrtak, 08.02.2007.
Bullycide
Ne morate googlat, reći ću vam šta je to.
To je čisto sranje.
To vam je jednostavna kemijska jednadžba:
BULLYING + SUICIDE = (pogađate) BULLYCIDE !!!!!!!!!!!!!!!!!
Razlog što pišem ovaj post jest jednostavno taj što do jučer ja nisam niti čula za ovaj pojam, a pretpostavljam da niti većina vas nije.
Oni koji me osobno poznaju mogu vam potvrditi da sam ja osoba vrlo osjetljiva na pitanja djece i nasilja i svime povezanim s time. Popizdim na nepravdu i jako me može razljutiti i ratužiti situacija gdje djete pati, a nitko ne želi prići u pomoć. Svi okreću glavu i "guraju to pod tepih". E neka im.
Doći ću im s onim VAKUUM CLEANEROM s TV prodaje pa bum im to sve usisala.
Maturalna tema mi je BULLYING MEĐU DJECOM.
Bit ću iskrena pa ću vam priznati da nisam baš bila nešto oduševljena tom temom niti sam vjerovala da ću se zbilja zainteresirati za to. No naletivši na neke web stranice posvećene djeci – žrtvama bullyinga, shvatila sam da sam, slučajnošću (ili možda sudbinom?) naletjela na temu o kojoj se jako malo priča, još manje zna a smatra se da nema velike razmjere.
U Hrvatskoj, hvala Bogu, Alahu, Budhi i kako kome ko vjeruje, niti nije zahvatila velik broj djece. Ali do tih mi je podataka trenutno malo teže doći pa ću statistike ostaviti za neki drugi put.
Što je bullying?
Nasilje je svaki oblik agresivnog ponašanja jedne osobe prema drugoj, sebi ili imovini. Za razliku od toga zlostavljanje je specifičan vid nasilja: zbroj učestalih (2-3 puta mjesečno i češće), namjernih negativnih postupaka usmjerenih prema istoj osobi kroz određeno vrijeme.
Može ga činiti pojedinac ili grupa, a pri tom je uvijek prisutan nesrazmjer snaga (ne isključivo po kriteriju tjelesne snage), tako da se onaj koji trpi nasilje ne može sam obraniti.
Oblici vršnjačkog zlostavljanja
Zlostavljanje među učenicima (vršnjačko zlostavljanje/ bullying) ima mnogo oblika, a najčešće se dijeli na fizičko i psihičko nasilje te socijalnu izolaciju. Može uključivati različita ponašanja, kao što su:
- udaranje, guranje, nanošenje boli, uzimanje ili uništavanje osobnih stvari…
- ruganje, ucjenjivanje, zadirkivanje, ogovaranje, omalovažavanje, prijetnje, ismijavanje…
- izolacija, ignoriranje, uvredljive grimase i kretnje, namjerno isključivanje i nepozivanje u društvo...
- neželjeni dodiri, štipkanje, komentari seksualne prirode...
- vrijeđanje na nacionalnoj, religijskoj i rasnoj osnovi...
- krađa, iznuđivanje novca…
Za razliku od fizičkog zlostavljanja čije su posljedice relativno lako uočljive te lakše izazivaju pozornost, ostale oblike zlostavljanja ni vršnjaci niti odrasli često ne primijete ili ih pak ignoriraju. Ukoliko izostane pravovremena i primjerena pomoć, njihove posljedice mogu osobama koje trpe nasilje nanijeti dugoročne ili trajne štete.
„Postoje razne vrste bullyinga: od premlaćivanja u WC-u preko iznuđivanja novca do suptilnog psihološkog terora. Ova zadnja vrsta je najgora, jer se pojedinac od nje ne može obraniti, čak ni nekome potužiti jer se sve svodi na perverzne mentalne igre. Ja to objašnjavam time da se u nekoj dječačkoj dobi javlja potreba za iskazivanjem i stvaranjem hijerarhije moći. Neki kažu da je bullying dio "kaljenja" ličnosti. To je najveća glupost, jer samo vrlo mali postotak se uspije oduprijeti tome, dok ostali osjećaju posljedice cijeli život u obliku manjka samopouzdanja ili težih bolesti poput anksioznosti.
Zasad nema načina da se to riješi, bar ne u našem školskom sustavu. U nekoj strogo kontroliranoj okolini bullying bi se još mogao spriječiti, ali daleko smo mi od toga“
Ono čega mnogi još uvijek nisu, nažalost, svjesni, jest to da se bullying ne uočava tako lako, a i kad se uoči – svi se prave da ne vide!!!
ZAŠTO??????
Bullying dovodi do smrt!!!!! 
Možda ne direktno (iako ima i rakvih slučajeva), ali indirektno svakako.
Osoba nad kojom se vrši bullying polako tone u depresiju i zatvara se u sebe. Odvaja se od svijeta, obitelji i prijatelja, te počne vjerovati da doista ništa ne vrijedi i da je svo ovo zlostavljanje s razlogom.
Osjeća krivnju jer je loše dijete.
Smatra da je taj loš osjećaj, usamljenost, tuga zapravo zaslužena kazna.
Pada u depresiju.
Depresija dovodi do samoubojstva!!!!!!!
Žalosno je i to da su najćešće žrtve između 12 i 18 godina.
Zapravo, sve je u ovoj priči žalosno.
A nitko se ne želi time baviti. Nitko to ne smatra problemom. Bitnije nam je pričati o Sanaderovim satovima, Britneyom mufom, Parisinom pijanstvu i tome slično.
Djecu ko jebe.
Voljela bih da ovaj post makar krajičkom oka uoče mnoig bloggeri i drugi jer nažalost naše znanje o ovoj temi je minimalno, a ako samo jedna osoba zapamti nešto od ovoga i jednom pomogne nekome...
Ovaj post će ispuniti svoj nenametnuti cilj.
Pomoći ćemo jednom djetetu.
U našim osnovnim školama bullying je vrlo prisutan. Sve – prisutan? Razmislite malo o tome.
Ne zbog mene.
Zbog djece.
Možda zbog ove djece? Ili one koja to mogu postati?
Jared
Jessica Haffer
Kristina Calco
" Voljela je sjaj u travi, Lorku i Bodlera
Zivjela u svijetu pjesme, ranjiva i njezna
Mastala je ovdje mirno, sasvim izvan svijeta
Sva je bila moja, moja, moja, a ipak daleka "
A sad nije tu...
- 20:39 -
Voliš me, zar ne? (29) - Ravno mi je sve od Australije do Amerike - #
subota, 03.02.2007.
Seljančica je opet napaljena....
Ne, neću pisat o kojekakvim seksualnim iskustvima (jer, hebiga, budimo realni, NIJE DA JE BILO kojekakvih seksualnih iskustava u ovom mom punoljetnom razdoblju al nema veze, mlada sam.)
Uostalom, usredotočila sam se bila na školu
Nisam pisala proteklih dana, ne zato da bi SVI ZNALI DA JE MENI BIO ROĐENDAN, RICANA!!!!! Nego zato što nisam imala vremena i kompjuter i volje i inspiracije i tako toga nadalje i našire.
A i borila sam se s PMS-om.
Tj., on se, siroče, borio samnom.
Nije lako...
I šta sad.
Subota je navečer.
Ne idem van.
Boli me sve i živčana sam i posvađala sam se s Vedranom i klečim na koljenima trenutno jer mi se ne da ić po stolicu jer me još ne bole koljena.
I tome slično.
Poanta je u tome da eto Vedran i ja smo se zakačili oko jedne osobe, jer sam ja čisto se malo zajebavala, i to s materijalom koji mi je dao, s nula preuveličavanja.
Nikakve zle primisli, nikakva zloba.
Nit sam mislila da će on to loše prihvatit jer je on bome mene prcao zbog milijun razloga kroz posljednjih godinu dana.
No eto tako vam je to. Ja sam trpila da on mene svakak zajebava, i nisam se ljutila jer mi je to bedasto i dječje. Jedino sam se naljutila kad je zbilja nepotrebno i, ono, groooo preuveličano prcao me zbog nečeg što sam mu povjerila, a što je on zlobno iskoristio svaki al ama baš svaki put kad bih se ja s njim našalila. Ružno, al šta ćete.
Lijepo je da je mene izjednačio s curom koju zna eto dva tjedna.
Nema veze. Idem dalje.
Napaljena sam.
Ozbiljno.
Sad kak nemam dečka, stalno uočavam kojekakve >dobre guzove u trapericama i tome slično. Al opet, to radim valjda od svoje 13. pa to i nije tako čudno
A da i ne spomenem da sam gledala film s Chad Michael Murrayem
Znam da vam on več ide na živce, al šta ja mogu kad je frajer jebeno neodoljiv!!!!!!!!
Pa sad ti makni pogled
Uostalom, sekusalni su nagoni sasvim normalna stvar u ljudskom životu. Da njih nema, ne bi bilo niti vas i to je to. Nismo djeca, ne moram vam to objašnjavati.
Iako, moja je frendica filozofski zaključila kako su moji seksualni osjećaji zapravo samo fasada za usamljenost koju se bojim priznati sama.
E sad, usamljena možda i jesam.
Al ne na onaj način da si želim rezat žile i da sam duboko depresivna i vidim samo crni svijet, razrađujem teorije u kojima sam ja žrtva No. 1 i iznimno žalosna.
Ja sam možda, samo možda, jer mi se ne da razmišljat o tome, usamljena u pogledu u kojem je, rekla bih, valjda 60% ljudi usamljeno.
To je ona vrsta usamljenosti koju osjećaš kad se nalaziš među gomilom ljudi, a zapravo bi ti odgovaralo i da se nalaze možda dvije, od tih milijun osoba, tu kraj tebe. To je ona vrsta usamljenosti koja dođe kao posljedica shvaćanja svijeta svakog dana sve više. Kad shvaćate da su ljudi, kao što sam prije ustanovila, manje više najobičnija sebična egoistična gamad (ne, Ricana, ne mislim na tebe (ovaj put) kad kažem EGOISTIČNA. Shvaćaš na šta mislim...)
Mrzim kad ljudi lažu stvari koje ne bi smjeli lagati.
Mrzim kad ljudi glumataju da su nešto što nisu.
Mrzim kad ljudi misle samo na sebe.
Mrzim kad ljudi kažu što ne misle.
Mrzim kad ljudi ne razumiju tuđe osjećaje, a prave se da osjećajni, prijatelji i tome slično.
Budući da sam u PMS stanju uvijek jako razdražljiva i plačljiva, ovo je ispao jedan od mojih najosobnijih postova.
Nemojte me krivo shvatiti.
Ja sam samo jedna izgubljena djevojčica...
Treba mi jedan romantični ...
... strastveni ...
... spontani ...
... beskrajni ...
... savršeni trenutak koji ću pamtiti cijeli život ...
nadam se da vi uživate u svakom lijepom trenutku koji vam život pruža...
jer na kraju...
samo ćete lijepe trenutke iskreno pamtiti i željeti vratiti, zar ne?
- 19:36 -
Voliš me, zar ne? (50) - Ravno mi je sve od Australije do Amerike - #